Vinaora Nivo SliderVinaora Nivo SliderVinaora Nivo SliderVinaora Nivo SliderVinaora Nivo SliderVinaora Nivo SliderVinaora Nivo SliderVinaora Nivo SliderVinaora Nivo Slider

      Muzej krapinskih neandertaca slovi kao jedan od najmodernijih muzeja svijeta. Bogat najnovijim tehnološkim dostignućima uz brojne vizualne, olfaktivne i ine senzacije, donosi nam fascinantan svijet neandertalaca, ali i baca nas u vrijeme samog početka svijeta pa tako posjetitelji mogu uživati u rekonstrukciji kozmičke evolucije i bar na tren osjetiti svu snagu prapočetka.

         Prije nego počne razgledavanje ovog osebujnog Muzeja, veliko platno s desne strane od ulaza oživljava i čuje se rika životinja i glasanje neandertalaca... Napuštamo današnjicu, nakratko smo u lovu na divlje životinje i okruženi prirodom, nema nebodera, mobitela, kompjutora GPS-a... Još pod dojmom jer je sve izgledalo i više nego realno, zahvaljujući ponajprije majstorima šminke (londonskoj ekipi koja je radila i na trilogiji "Gospodar prstenova") i tad se kreće u razgled muzeja, i to s točno određenim datumom - 23. kolovozom 1899. g., kad je krapinski učitelj Rehorić poslao Dragutinu Gorjanoviću Krambergeru čudne kosti koje je pronašao. Prikazana je ondašnja Krapina zajedno s gradonačelnikom Vilbaldom Slugom koji je Krambergera odveo na lokalitet, te apoteka u kojoj su zaštićeni prvi nalazi.

     Kao što smo prije napomenuli, obrađen je i postanak svijeta, povijest zemlje, prvi organizmi pa tako posjetitelji mogu pratiti slijed razvoja života od prvih hominida koji su sišli s grane do krapinskog neandertalca koji je predstavljen u polušpilji hiperrealističnim skulpturama renomirane francuske umjetnice Elisabeth Daynes. Ona je spojila vrhunsku tehnologiju i umjetnost u najboljem mogućem omjeru pa gledajući njene skulpure ne možete se oteti dojmu da će za koji tren dječak trepnuti i baciti kamen koji drži u ruci...       

      Jedan od najatraktivnijih detalja - prijelaz preko leda uklopljen je u dijelu Muzeja koji govori o duhovnom svijetu neandertalaca i njihovim navikama. Dok slušate krckanje leda i gledate kako navire voda, kao da u daljini riču mamuti, a vi svjedočite kraju jednog doba...

    Posebno je zanimljivo tijelo neandertalca na bolesničkom krevetu kojeg mogu "istraživati" čak četvero posjetitelja istodobno i na tri jezika doći o informacijama o njegovim ozljedama uz ilustrirane fotografije i rendgenske snimke.

     Posljedni segment Muzeja govori o ubrzanom kulturnom i tehnološkom razvoju ljudskog roda, a uz prizor astronauta, dolazi se do samom kraja unutarnjeg razgledavanja i pred posjetiteljem se pruža staza koja vodi na samo nalazište gdje posjetitelji mogu nastaviti svoj razgled u vanjskom prostoru.

  Sve dodatne informacije možete dobiti u Turističkoj zajednici grada Krapine (tel. 049 / 371 330), Muzeju krapinskih neandertalaca (049 / 371 491) te na web stranici http://www.mkn.mhz.hr/.

 

O DEDEKU KAJBUMŠČAKU...

    Popularan krapinski pračovjek ili "dedek Kajbumščak" , znanstveno poznat kao Homo sapiens neanderthalensis , otkriven je 1899. godine kada su započela geološka i paleontološka istraživanja na Hušnjakovom brdu u Krapini.


        Iskapanja su trajala šest godina pod nadzorom profesora Dragutina Gorjanovića-Krambergera, poznatog hrvatskog geologa, paleontologa i paleoantropologa. Polušpilja u Krapini ubrzo se uvrstila u znanstvene lokalitete svijeta kao bogato fosilno nalazište na kojem je prikupljena najbrojnija i najbogatija zbirka neandertalskog čovjeka. U naslagama špilje, visine oko osam metara, nađeno je oko devet stotina ljudskih fosilnih kostiju, koje pripadaju fosilnim ostacima više desetaka individua različitog spola i životne dobi od 2 do 40 godina.


      Nađeni su i brojni fosilni ostaci špiljskog medvjeda, vuka, losa, golemog jelena, toplodobnog nosoroga, divljeg goveda imnogih drugih životinja. Više od tisuću pronađenih komada kamenog oruđa iz razdoblja paleolitika, odnosno starijeg kamenog doba, svjedoči o materijalnoj kulturi krapinskog pračovjeka. Starost ovog bogatog paleontološkog lokaliteta odgovara vremenu od prije 130 000 godina. O tumačenju krapinskog nalazišta postoje različite teorije koje su i danas predmet brojnih paleoantropoloških rasprava. Nakon više od stoljetnog postojanja ono je osobito atraktivno upravo zbog svoje paleontološke važnosti i velikog broja fosilnih uzoraka. Zaštićeno je i kao prvi paleontološki spomenik prirode u Hrvatskoj, te uvršteno u jedno od najbogatijih paleolitskih staništa neandertalskog čovjeka u svijetu.