Ražalostila nas je vijest o iznenadnoj smrti gdina. Miroslava Živkovića, baritona i dugogodišnjeg solista i člana Zbora Hrvatske radiotelevizije, kao i stalnog sudionika Festivala kajkavskih popevki.

Miroslav Živković rođen je 1952.godine u Vinkovcima. 1969.godine dolazi I u Zagreb, u kojem pohađa Srednju glazbenu školu Vatroslav Lisinski u klasi prof.Renate Šeringer I gimnaziju. 1976.godine upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu, a kasnije završava solo pjevanje u klasi prof. Vladimira Ruždjaka. Iste godine počinje pjevati u Zboru Hrvatske radiotelevizije, u kojem je pjevao duži niz godina.

Na Festivalu kajkavskih popevki u Krapini prvi je puta nastupio davne 1979.godine sa skladbom “Zazvonel je veliki zvon”, Srećka Zubaka i Anđele Vokaun Dokmanović. Od tada nastupajući gotovo u kontinuitetu, obogaćuje Festival osebujnim i toplim interpretacijama, svojim ugodnim baritonom koji je kajkavskoj popevki davao jednu posebnu boju.

Njegove izvedbe bile su besprijekorne, a izvodio je mnoge uspješnice Krapinskog festivala “Zagorje moje od čistoga zlata” i ”Zagorska suzo, još ima nas” proizašle iz autorske festivalske formacije Paulik-Pašiček.

Pjevao je skladbe mnogih poznatih hrvatskih autora kao što su: Srećko Zubak, Pero Gotovac, Dalibor Paulik, Vilibald Čaklec, Tomislav Uhlika, Nikica Kalogjera, Miroslav Bert, Drago Britvić, Ana Bešenić, Milivoj Pasiček, Tomislav Borić.

Sa velikim poštovanjem i ljubavlju izvodio je mnoge kajkavske popevke kao što su: “Krapina moja, ti najljepša roža”, “Dragi, dragi kaj”, “Samo ti me dobro razmeš”, “Vsi bumo došli Zagorskom kraju”,”Još si lepa kak roža”, “Fiolica”.

Posljedni nastup na večeri novih kajkavskih popevki bio je 2017.godine sa popevkom “To nigdar se zgubile ne bu”, Ivana Povijača i Ivana Ernoića, dok je na posljednjoj retrospektivnoj festivalskoj večeri nastupao uz pjesmu “Zdravica za domaju” na prošlogodišnjem Krapinskom festivalu.