Vinaora Nivo SliderVinaora Nivo SliderVinaora Nivo SliderVinaora Nivo SliderVinaora Nivo SliderVinaora Nivo SliderVinaora Nivo SliderVinaora Nivo Slider

Teniski klub Zagorec, sa sjedištem u Podgori Krapinskoj postoji od 1992. godine, a djeluje u sklopu Sportsko rekreacijskog centra. Ove godine tako Klub slavi veliku 30. godišnjicu svog postojanja, koja je svečano obilježena u Krapini prikazivanjem dokumentarnog filma Teniski klub Zagorec - Generacija 1992., u režiji Zdenka Antonovića.

Prvi predsjednik Teniskog kluba Zagorec Krapina Zvonimir Buconjić opisao je početke osnivanja kluba koji je prvo djelovao u sklopu Sportskog društva Zagorec, a kada se dovoljno proširio od njega se odvojio i postao samostalan.

– U početku smo morali sami vlastitim radom i sredstvima napraviti teren i stvoriti uvjete, a u kratkom vremenu imali smo oko 80, 90 članova što je bilo iznad očekivanja – rekao je Buconjić dodavši kako su u 30 godina imali dosta angažmana u uređenju teniskog centra, a vlastitim sredstvima i pomoći donatora i volontera uspjeli su formirati Klub kakav je danas.

Gradonačelnik Krapine Zoran Gregurović kazao je da sportovi u Krapini, nogomet, rukomet, košarka, napreduju.

– Drago mi je da i Teniski klub nastavlja svoju 30-godišnju tradiciju. Blizu sam sportskog centra i sjećam kad su entuzijasti počeli graditi tenisko igralište. To je u ovom kraju bilo veliko postignuće. Čestitam im što su pokrenuli teniski klub. A čestitam i sadašnjem vodstvu teniskog kluba što nastavljaju uspješnu tradiciju – rekao je Gregurović i dodao da je Grad Krapina u proteklih nekoliko godina znatno uložio u sportsku infrastrukturu.

– Jedna od naših želja, osim ovih igrališta koja su sagrađena i centra koji se uređuje, da u budućnosti napravimo multifunkcionalnu dvoranu u okviru sportskog centra u Podgori gdje bi bio i barem jedan zatvoreni teniski teren. Znamo da takvog u našoj županiji nema. A tada bi tenis imao svjetliju budućnost – kazao je Gregurović.

– Godinama su brojni zaljubljenici u tenis svoje iskustvo stjecali na jednom teniskom terenu, no to se promijenilo 2013. godine, kada smo uređivanjem i stavljanjem zemljane podloge osposobili i drugi teren. Sada tenisači imaju na raspolaganju dva zemljana terena s reflektorima te novu svlačionicu s tuševima i sanitarnim čvorom – rekao je Robert Jurman, tajnik Teniskog kluba Zagorec, napominjući kako im je najveći problem to što su oba terena nenatkrivena pa se ne može trenirati zimi.

– Nažalost, teško je postizati dobre rezultate kada više od pola godine niste u mogućnosti trenirati, bez kontinuiteta nema uspjeha. Ogromna je šteta, prvenstveno za našu djecu što preko zime nemaju gdje igrati tenis, pa se moraju snalaziti i odlaziti u Zagreb ili još dalje, a sve to stvara i velike troškove koje si velika većine ne može priuštiti – objasnio je Jurman te istaknuo kako im je upravo zbog toga sljedeći veliki cilj natkrivanje terena.

Broj članova od 2013. godine naovamo varira od 70-tak do sto članova, a klub je organizator jednog od najdugovječnijih sportskih događanja na području županije, Teniskog turnira "Jurica Mehun".

– Svake godine u sklopu krapinskog Tjedna kajkavske kulture organiziramo turnir u čast čovjeku koji je puno napravio za tenis, pa će tako sljedeće godine biti 30 godina otkako se kontinuirano održava taj turnir i iznimno smo ponosni zbog toga – istaknuo je Jurman.

Autor dokumentarnog filma Zdenko Antonović, inače dugogodišnji član Zagorca, otkrio nam je kako je prilikom pregledavanja starih, analogno snimljenih video materijala i njihovog prebacivanja u digitalni format naletio na uspomene iz 1992. godine, vezane uz Teniski klub Zagorec.

– Na prvu sam pomislio, kako ću složiti neki filmić koji ću pogledati s prijateljima, no kako se pročulo da slažem taj film, javilo mi se puno drugih ljudi koji su također imali neke snimke i fotografije iz tog perioda. Eto, iz svega toga nastao je ovaj dokumentarni film, a sve to se sasvim slučajno poklopilo s 30. godišnjicom osnivanja kluba, koji je registriran 18. ožujka 1992. – rekao je autor dokumentarnog filma Zdenko Antonović, ujedno i veliki zaljubljenik u putovanja kojem ovo nije prvi snimljeni film.

– Snimanje i montaža moj su hobi, a prvenstveno objavljujem putopise zanimljivih turističkih destinacija, kao što su Laos, Madagaskar, Bangladeš. Na taj način želim potaknuti ljude da počnu putovati, jer putovanja čovjeka mijenjaju na bolje – kazao je Antonović.