Iznimna glazbena zvijezda hrvatske zabavne glazbe rođena je u Zagrebu 11. prosinca 1942. godine, a preminula je 6. srpnja u 82. godini života. Poznata je po svojoj ljubavi i privrženosti Festivalu kajkavskih popevki – imala je čak 40 festivalskih nastupa, a vrijedi spomenuti da je nastupila i na 1. Festivalu kajkavskih popevki, 1966. godine kada je pjevala dvije popevke, jednu od Viktora Crneka 'Zagorska klet' i drugu od Ivice Stamaća 'Gda niesi tu' u duetu s Anicom Zubović. Njezin suprug, skladatelj i pijanist Stjepan Mihaljinec, bio je dugogodišnji umjetnički ravnatelj krapinskog Festivala.
Njezina bogata profesionalna karijera trajala je više od pedeset godina. Glazbeni put započela je 1959. godine kada se kao sedamnaestogodišnja učenica srednje kemijsko-tehničke škole, na nagovor svojih kolegica, prijavila za “Prvi pljesak” i pobijedila. Iste godine osvojila je i prvo mjesto na reviji Večernjeg lista gdje je upoznala mladog pijanista Stjepana Mihaljinca koji kasnije postaje njezin suprug. Vjenčali su se 1961. godine i zajedno proveli pedeset i tri godine.
Elvira Voća nastupala je na brojnim festivalima i pjevala na turnejama izvan bivše države. Sve je započelo nastupom na talijanskom “Cantagiru” 1963. godine na kojem se pojavila u društvu renomiranih imena kao jedina gostujuća pjevačica. Taj kratki izlet u domovinu kancone donosi joj snimljenu ploču sa “Se mi vuoi” – pjesmom što ju je za Elviru napisao Gianni Ferrio, slavan po skladbama kao što su “Parole, parole, parole” i “Piccolissima serenata”, aranžer jedne od vodećih talijanskih diskografskih kuća CGD-a i jedan od dirigenata famoznog sanremskog festivala.
Konačno joj se 1964. otvaraju vrata prvog velikog domaćeg Opatijskog festivala i donose prvu domaću festivalsku uspješnicu (u alternaciji sa Stjepanom Jimmyjem Stanićem) “Ljubav treba čekati”.
Elvira Voća bila je rado viđena i na festivalima u Splitu i Zagrebu te na krapinskom Festivalu kajkavske popevke koji je uvijek držao posebno mjestu u njezinom srcu i na kojem je redovito nastupala. Prva singl ploča bila je “Kupi mi malo cvijeća” koju je Jugoton objavio 1966. godine, prvi LP s dvanaest pjesama objavljen je 1974. godine također u izdanju Jugotona, a za njim i niz singlova (“Adalita”, “Kapi kiše”, “Samo usne”).
Osamdesete je započela LP-jem “Slušala sam srce”, a završila s dva albuma internacionalnih hitova Top 10 br. 1. i 2. Posljednju kompilaciju u ediciji “Zlatna kolekcija”, Croatia Records objavila je 2012. godine , a autori izdanja bili su Stjepan Mihaljinec i Siniša Škarica.
U predgovoru ovog izdanja Škarica je napisao: “Treba reći da ova zbirka zbog brojnih snimaka razasutih na razne strane diskografske i radio-televizijske difuzije pokriva tek dio, već pedesetak godina duge, karijere jedne dive iz zlatne generacije festivalskih šezdesetih”.
Elvira je dobitnica mnogobrojnih nagrada i priznanja, među ostalima od Grada Krapine dobila je Plaketu za svoj doprinos Festivalu kajkavskih popevki te je dobitnica odličja Predsjednika Republike Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Draga Elvira, hvala na svim lepim popevkama kojima si uljepšala brojne „Festivale kajkavskih popevki“! Počivala u miru!

(fotografija - arhiva Zagorje International)