Krapina je grad s dugom tradicijom školstva. Što se tiče pisane građe, prvi se učitelj, kapelan Luka Benkoczy, spominje 1590. g. (Benkoczy capellanus ac rector scholae dicti oppidi Krapina). Kroz 17. stoljeće službu učitelja obavljali su isključivo kapelani. 1711. g. došao je red i na svjetovnjake pa je za tu godinu vezano ime prvog učitelja svjetovnjaka – Petra Dunaja koji je uz učiteljsku službu obavljao i službe orguljaša i općinskog notara. Školska se zgrada prvi put spominje 1729. godine, a sagradila ju je općina. U veljači 1790. g. ta je zgrada izgorjela u požaru koji je izbio najprije u novome župnom dvoru, a uz školu izgorjela je i crkva i 12 okolnih kuća. Tako škola nije radila jedno vrijeme pa je zato sudac Varaždinske županije Ladislav Fodroci sazvao 1791. g. sjednicu Poglavarstva gdje je zatražio da se poduka nastavi u nekoj općinskoj kući dok se zgrada škole ne popravi, a roditelj koji na određeni dan ne bude htio poslati dijete u školu bit će kažnjen zatvorom. To je prvi spomen školske obveze i sankcija u gradskim zapisnicima.

U osnivanje niže gimnazije ili latinske škole (dijačke škole) gradska je uprava krenula početkom 1809. g., a gimnazija je započela s radom u kolovozu 1812. g. Budući da su gimnaziju polazila i djeca iz okolice („stranska deca“), općina 1814. g. određuje da moraju plaćati školarinu četiri forinte na godinu. Kako nema pisanih tragova iz toga vremena, ne zna se dokad je točno djelovala i tko je u njoj predavao.

 Sredinom 19. stoljeća u Krapini je postojao produženi tečaj za osposobljavanje učitelja koji su tu prije odlaska na službu polagali ispite. Počeci šegrtske službe zajedno sa zamahom u obrtništvu i trgovini potječu također iz tog razdoblja. Nastava se održavala samo u neradne dane, a 1847. g. upisano je 27 šegrta.

1895. g. otvorena je Viša pučka škola s petim razredom i sljedeće godine sa šestim razredom. 1907. g. Zemaljska ju je vlada ukinula i umjesto nje je ponovno otvorena niža četverogodišnja gimnazija, tkz. Mala realna gimnazija koja je već 1929. g. pretvorena u Građansku školu. Ta je škola bila obrtničko-industrijskoga smjera i do 1944. g. imala je i više nego pozitivnu ulogu u obrazovanju mladeži krapinskoga kraja.

Osnivanjem Nezavisne Države Hrvatske 1941. g. u Krapini je ponovno otvoren prvi razred gimnazije i postupno su sljedećih godina ukidani razredi Građanske škole. Budući da je za vrijeme rata u prostorima škole bila smještena vojska, nastava se odvijala u privatnim kućama.

Nakon rata, točnije u školskoj godini 1947. / 48. Krapina dobiva po prvi put u svojoj povijesti potpunu gimnaziju koja je tada ujedno i jedina na području Hrvatskog zagorja. 1958. g. krapinskoj su osnovnoj školi pripojene područne škole u Lepajcima i Podgori, a školska godina 1964. / 65. bit će zapamćena po tome što je školska zgrada adaptirana (povećan je broj učionica i izgrađena je športska dvorana). Povodom proslave 300 godina krapinskog školstva, osnovna je škola dobila ime oca hrvatskog narodnog preporoda Ljudevita Gaja.

Već oko 1960. g. uz gimnaziju u Krapini postoje i trogodišnja Škola učenika u privredi i dvogodišnja Upravna škola. Na temelju reforme školstva 1970. g. osnovana je jedinstvena ustanova pod nazivom Srednjoškolski centar u koju su ušle postojeće škole drugog stupnja: Upravna škola, Škola učenika u privredi i Gimnazija te novoosnovana verificirana Opća srednja škola s metalnim, elektro i drvnim usmjerenjem i Srednja tehnička metalna škola.

Druga osnovna škola u Krapini, OŠ Augusta Cesarca otvorila je svoja vrata 1971. g., a dotada je bila u sastavu OŠ „Ljudevit Gaj“. Obje škole danas imaju u svom sastavu i dvije područne - OŠ Augusta Cesarca PŠ Podgora i PŠ Škarićevo, a OŠ „Ljudevit Gaj“ PŠ Donja Šemnica i PŠ Lepajci.

Srednja škola danas nudi gimnazijske (opća, jezična i matematičko-prirodoslovna gimnazija), tehničke (tehničar za računalstvo, tehničar za mehatroniku, komercijalist i hotelijersko-turistički tehničar) i obrtničke programe (elektroinstalater, elektromehaničar, autoelektričar, tokar, strojobravar, bravar, plinoinstalater, automehaničar, autolimar,obrađivač na numerički upravljanim alatnim strojevima, frizer i prodavač) te je tako privlačna mladeži ne samo iz Krapine nego i iz okolice.

Od školske godine 2007./08. u Krapini djeluje i Visoka škola Hrvatsko zagorje Krapina koja osposobljava stručne prvostupnike/ce informatike, stručne prvostupnike/ce prometne logistike i stručne prvostupnike/ce menadžmenta. Što se tiče obrazovanja i prekvalifikacije odraslih valja spomenuti Pučko otvoreno učilište.Narodni odbor općine Krapina na svojoj sjednici općinskog vijeća održanoj 21. srpnja 1961. godine donio je odluku o osnivanju Narodnog sveučilišta Krapina, s ciljem obavljanja djelatnosti obrazovanja odraslih, kinematografa, knjižnica i čitaonica, muzeja. Tim činom su postavljeni temelji cjeloživotnog učenja na području bivše općine Krapina. Od samog početka djelovanja Učilišta, kroz formalne i neformalne obrazovneprograme, pratile su se potrebe naših sugrađana i organizirali su se najrazličitiji tečajevi koji su ljude tih 60-tih godina zanimali. 70-tih godina Učilište je oformilo odjeljenje polaznika koji nisu imali završene sve razrede osnovne škole i na taj način im omogućilo stjecanje osmogodišnje osnovne škole. Srednjoškolsko obrazovanje Učilište je temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji provodilo sa različitim srednjim obrtničkim školama iz Zagreba. Učilište prati potrebe tržišta rada i prema načelu cjeloživotnog učenja kontinuirano uvodi aktualne obrazovne programe i tako pruža mogućnost stjecanja znanja iz najrazličitijih područja čovjekovog djelovanja i stvaranja.

U novije vrijeme, odnosno, krajem prošlog i početkom ovog stoljeća Učilište je i dalje važan čimbenik u provedbi permanentnog obrazovanja, pogotovo u posljednjih nekoliko godina kada smo svjedoci vremena u kojem mnogi ostaju bez posla i primorani su potražiti ga, ali radeći neki novi i drugačiji posao od onog za kojeg su se školovali.

Pučko otvoreno učilište Krapina članica je Zajednice pučkih otvorenih učilišta, te zajedno sa drugim učilištima pronalazi mogućnosti i nove programe koji trebaju novonastalom tržištu rada i time pridonosi stjecanju i unapređivanju najrazličitijih znanja, vještina i sposobnosti naših sugrađana, boljoj zapošljivosti i stvara radnike bolje konkurentnosti na novom tržištu rada. Danas POU Krapina nudi mogućnost srednjoškolskog obrazovanja, prekvalifikacija i dokvalifikacija, osnovnu školu za odrasle, najrazličitije informatičke tečajeve, osposobljavanje za računalnog operatera, samostalnog knjigovođu, vinogradara i podrumara, voćara i knjigovođu za OPG s pravom upisa u radnu knjigu. Tu su još i tečajevi kompjuterskog strojopisa, zaštite na radu, protupožarne zaštite, krajobraznog uređenja prostora, te brzog čitanja.

Gledajući širu sliku vidimo da je Krapina prava školska oaza koja na jednom malom prostoru nudi široku lepezu obrazovnih programa, a uz to želi građanima svih životnih dobi pružiti mogućnost cjeloživotnog obrazovanja.

(Literatura: Grupa autora. Krapina – grad povijesti i kulture. Krapina. 2004.)